Počeo je s rabljenim bušilicama iz Njemačke, danas gradi centar od čak 1200 četvornih metara

Stjepan Kenjerić, dobitnik ‘Zlatnih ruku’, najvišeg priznanja Hrvatske obrtničke komore, gotovo tri desetljeća gradi poslovnu priču. Danas ima tvrtku s 12 zaposlenih i kaže da su ključ uspjeha znanje, poštenje i ljudi.

Iza gotovo 30 godina uspješnog obrtništva Stjepana Kenjerića, vlasnika Elektromontaže Kenjerić iz Čađavice, ne stoje samo tisuće izvedenih elektroinstalacija, industrijskih pogona i sunčanih elektrana. Stoje ljudi – obitelj, koja ga je pratila od prvog dana, zaposlenici s kojima je gradio tvrtku i deseci mladih električara kojima je otvorio vrata zanata. Zato mu Statua “Zlatne ruke“, najviše priznanje Hrvatske obrtničke komore, prije svega predstavlja potvrdu zajedničkog rada svih koji su bili dio te priče.

–  Normalno da mi puno znači kad među više od 140.000 obrtnika dobiješ takvo priznanje. Svima onima koji misle da to nije ništa rekao bih samo neka probaju 25 ili 30 godina redovito isplaćivati plaće, podmirivati obveze na vrijeme i ne biti u blokadi. Smatram da je to veliko priznanje i počašćen sam što sam ga dobio – kaže Stjepan Kenjerić.

Kad se osvrne na gotovo tri desetljeća rada, dvije stvari izdvaja bez mnogo razmišljanja – rad i poštenje. U poslu, kaže, cijena nije jedino mjerilo dobrog majstora. Klijent će s vremenom zaboraviti koliko je nešto platio ako je posao napravljen kvalitetno i ako nakon toga nije morao ponovno zvati izvođača.

– Ja ne smatram da je dobar majstor skup. Skup je onaj majstor koji ne napravi svoj posao pa ga poslije deset puta morate zvati. Ako kod nekoga moram dolaziti drugi put zato što nešto nisam dobro napravio, to i mene košta vremena i novca – objašnjava.
Upravo su takvi poslovni postulati obilježili razvoj Elektromontaže Kenjerić. Uz pošten odnos prema klijentima, Kenjerić kao jedan od ključnih preduvjeta uspjeha ističe znanje i kontinuirano usavršavanje. Posebno je to važno u tehničkim strukama, u kojima se tehnologija mijenja velikom brzinom.

Na važnost cjeloživotnog obrazovanja upozorio ga je još otac, koji je bio stolar. Kad je Stjepan krenuo putem elektrotehnike, rekao mu je da će, želi li ostati u vrhu svoje struke, cijeli život morati pratiti razvoj tehnologije. Danas kaže da je taj savjet poslušao i da upravo u tome vidi jedan od razloga svojeg poslovnog uspjeha.

Od rabljenih bušilica iz Njemačke do ozbiljnog poslovanja

Kad je počinjao, uvjeti za pokretanje vlastitog posla bili su bitno drukčiji nego danas. Nije bilo današnjih potpora za samozapošljavanje, zapošljavanje i edukaciju, a početnu opremu trebalo je financirati vlastitim novcem.

Kenjerić se prisjeća kako je nabavljao rabljene bušilice iz Njemačke, kupovao kombi i postupno ulagao u posao. Upravo zato smatra da današnje generacije imaju više mogućnosti za lakši početak zahvaljujući državnim i europskim potporama.

– Kad sam ja otvarao obrt, nije bilo takvih subvencija. Sve sam morao zaraditi da bih mogao kupiti opremu. Danas postoje različite potpore za zapošljavanje, samozapošljavanje i školovanje. Mislim da je dobro što mladi ljudi imaju taj vjetar u leđa – govori Kenjerić.

Promijenio se i način na koji se dolazi do znanja. Nekad je informacije tražio u stručnim knjigama i enciklopedijama, koje, kaže, i danas čuva. Danas su gotovo sve informacije dostupne na mobitelu ili računalu. Iako prednosti novih tehnologija ne dovodi u pitanje, upozorava da tehnologija, uključujući umjetnu inteligenciju, ne može potpuno zamijeniti iskustvo i neposredan kontakt među ljudima.

– Umjetna inteligencija sigurno je dobra i može puno pomoći, ali nikad neće moći zamijeniti čovjeka. Jedno je nešto pročitati, a drugo kad vam čovjek prenese svoje znanje licem u lice – ističe.

U maloj sredini morate znati raditi više stvari

Poslovanje iz Čađavice za Kenjerića nikad nije bilo opravdanje za manje ambicije. Upravo suprotno. Godinama je odlazio na stručne edukacije i sajmove, pratio nove tehnologije i širio područja poslovanja.

Prisjeća se jedne edukacije u Zagrebu na kojoj su se sudionici predstavljali i govorili čime se bave. Kad je nabrojio različite djelatnosti svoje tvrtke, od elektromotora i frekventnih pretvarača do industrijskih instalacija i servisa, primijetio je podsmijeh dijela kolega.

Njegov odgovor bio je jednostavan: ono što vrijedi 100.000 kuna u Čađavici, u Zagrebu može vrijediti milijun, ali Zagreb ima i neusporedivo veće tržište. U manjoj sredini, objašnjava, poduzetnik je morao razvijati više segmenata poslovanja kako bi mogao opstati.

Jedno od područja u koja je Kenjerić rano zakoračio bili su obnovljivi izvori energije. Među prvima je završio edukaciju za montažu solarnih panela, a danas se tvrtka bavi i dizalicama topline te drugim suvremenim energetskim rješenjima. U tom segmentu posao nastavlja i nova generacija obitelji – jedan od sinova magistrirao je upravo područje obnovljivih izvora energije i danas radi u obiteljskoj tvrtki.

Najveći projekti nisu samo brojevi

Na pitanje postoji li projekt na koji je posebno ponosan, Kenjerić ne želi izdvojiti jedan posao da ne bi umanjio vrijednost drugih. Ipak, priznaje da poseban osjećaj donosi trenutak u kojem izvedeš kompletnu elektroinstalaciju za tvornicu koja će zaposliti pedesetak ljudi. Tad vrijednost posla više nije samo u tehničkoj zahtjevnosti projekta.

– Ponos je kad napraviš kompletnu elektroinstalaciju tvornice u kojoj se poslije zaposli pedesetak ljudi. Prvo si pomogao sredini u kojoj radiš da se ljudi zaposle, a drugo, ostavio si dio sebe u toj sredini – kaže.

Za njega je upravo odnos tvrtke prema lokalnoj zajednici jedan od pokazatelja odgovornog poslovanja.
– Ako neka firma posluje u određenoj sredini, a toj sredini ništa ne daje nego samo od nje uzima, onda nešto nije u redu. Meni je važno da i sredina živi od nas – dodaje Kenjerić.

Majstora nedostaje, a zanat se ne može naučiti preko noći

Jedan od najvećih izazova hrvatskog obrtništva danas vidi u nedostatku kvalitetnih majstora. Posebno je to vidljivo u manjim sredinama i Slavoniji, gdje je broj stanovnika sve manji.

Kenjerić smatra da se Hrvatska danas nalazi u situaciji kroz kakvu su prije nekoliko desetljeća prolazile Njemačka i Austrija, kad su radnike u velikom broju tražile iz drugih zemalja. Istodobno upozorava na još jedan fenomen: dostupnost videa, društvenih mreža i različitih internetskih sadržaja stvara dojam da se stručni posao može vrlo brzo naučiti.

A iza dobrog majstora, kaže, ipak moraju stajati godine učenja i praktičnog rada. Upravo zato već dvadesetak godina prima učenike na praksu. Svaki učenik koji kod njega tijekom godine redovito obavlja praksu za svoj je rad i plaćen. Kenjerić smatra da mladima treba pokazati kako se od zanata može dobro živjeti, ali i da iza toga moraju stajati znanje, disciplina i spremnost na učenje.
– Majstora fali i sigurno će ih još faliti. Mladima stalno govorim da se moraju obrazovati cijeli život. U našoj struci ne možete stati sa znanjem jer se tehnologija stalno mijenja – kaže.

Zaposlenici koji su otišli danas su i sami obrtnici

Danas Elektromontaža Kenjerić ima 12 zaposlenih, no kroz tvrtku ih je tijekom gotovo tri desetljeća prošlo mnogo više. Neki od tih radnika danas imaju vlastiti obrt, neki su krenuli drugim poslovnim putem, a bilo je i onih koji su se nakon odlaska vratili.

U početku mu je, priznaje, teško padao odlazak zaposlenika koje je godinama učio poslu. S vremenom je počeo na to gledati drukčije.
– Puno ljudi koji su radili kod mene danas su obrtnici. U početku mi je bilo teško kad bi netko rekao da odlazi, ali danas razumijem da svatko ima svoj put. Ne treba nikoga zaustavljati i nitko ne treba živjeti tuđe snove – govori.
Posebno ga je dirnuo trenutak nakon dodjele “Zlatnih ruku”, kad je tvrtka objavila zahvalu sadašnjim i nekadašnjim zaposlenicima. Javio mu se tad i čovjek koji je bio njegov prvi zaposlenik, prisjetivši se njihovih zajedničkih početaka.
– To čovjeka dirne. Bez dobrih radnika ne bi bilo ni ovog što smo napravili – kaže Kenjerić.

Obitelj kao oslonac od prvog dana

Ipak, kad treba izdvojiti najvažniju podršku na cijelom poslovnom putu, bez dvojbe na prvo mjesto stavlja obitelj.
Djeca su na različite načine bila uključena u posao. Jedan sin, magistar obnovljivih izvora energije, danas radi u tvrtki, a drugi je sin magistar elektrotehnike i radi na projektu digitalnog eura u Europskoj banci, ali obiteljskoj tvrtki pomaže u područjima vezanima za informatiku i internetske stranice. I kći je u pojedinim razdobljima pomagala u obiteljskom poslu, a supruga mu je uvijek pri ruci. 
Za Kenjerića upravo je prilika da svojoj djeci omogući obrazovanje jedno od najvećih životnih postignuća. Njegova definicija uspjeha pritom nema mnogo veze s gomilanjem imovine.

– Za mene uspjeh nije imati ne znam koliko novca. Uspjeh je kada dođete na benzinsku postaju i ne morate razmišljati hoćete li napuniti spremnik ili natočiti samo za deset eura. Kad školujete djecu, da ne morate razmišljati imate li za njihovo školovanje. I kada dođe račun za struju, da ne morate birati hoćete li ga platiti ovaj ili sljedeći mjesec – govori.
Sve ostalo, dodaje, čovjek ionako ne može ponijeti sa sobom.